Vijesti Node

Intervju dr. Dragan Čović: Protivljenje izgradnji Pelješkog mosta nije stav države BiH

Turbulentni odnosi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine dodatno su zaoštreni proteklih dana zbog spora oko uvoza voća i povrća u Hrvatsku te bošnjačkog protivljenja izgradnji Pelješkog mosta. Sve je to, naravno, u korelaciji i s unutarnjim političkim procesima i međunacionalnim prijeporima u BiH, o čemu u intervjuu za Večernji list govori predsjedatelj Predsjedništva BiH i čelnik najveće hrvatske stranke u BiH – HDZ-a, dr. Dragan Čović.

U BiH, točnije u bošnjačkoj politici, ponovno se problematizira izgradnja Pelješkog mosta. Kakav epilog očekujete? Hoće li se Predsjedništvo BiH na bilo koji način uključiti u ovu priču?

Moj dojam je da se ovo pitanje iz završne faze svjesno nastoji vratiti na početak kako bi se dodatno zakomplicirali odnosi BiH prema RH i EU-u. Evidentno su u pozadini određeni partikularni interesi koji imaju za cilj političko pozicioniranje za predstojeće izbore. Ne vidim u tome opće interese Bosne i Hercegovine, niti problem Bosne i Hercegovine kao države - budući da je samo jedna stranka - post factum, iznijela određene zadrške. To nije stav države BiH. Ja bih ovo nazvao pokušajima da se u našem Neumu ponovno aktualiziraju teme kao što su izgradnja luke, skladište ukapljenog plina i željeznice. To neće proći. Radi se o bezuspješnoj, od prije dobro poznatoj inicijativi, jednog dijela krajnje nacionalističkih probošnjačkih strategija da se od jednog ekološki čistog prostora, turistički predodređenog, kao i jedinog izlaza naše domovine na more, napravi nešto sasvim drugo.

Zaoštravanje odnosa s Hrvatskom oko mosta je zapravo otvaranja sukoba s Europom?

Isto tako, moramo biti svjesni kako je Republika Hrvatska članica EU-a i taj projekt nije nacionalni projekt RH već strateški regionalni projekt EU-a. Politička odluka o ovom pitanju nije samo bilateralna odluka koja podrazumijeva izjašnjavanje nadležnih državnih institucija obiju zemalja, već i Europske unije koja na neki način polaže pravo na taj prostor i uživa neku vrstu suvereniteta nad njim. Ono što je istina jest da su prilikom utvrđivanja tehničkih specifikacija mosta zahtjevi BH strane, i struke - što je možda još važnije, u potpunosti uvaženi. Ponovno otvaranje ovog pitanja od SDA BiH, pogotovo u formi tvrdog političkog uvjetovanja kakvo smo mogli čuti ovih dana, ne samo da neće riješiti problem u korist BiH, već može samo naškoditi njezinom europskom putu.

Svjedočili smo i svojevrsnom trgovinskom ratu između Hrvatske i susjednih zemalja, uključujući BiH. Kako objašnjavate to zaoštravanje ukupnih odnosa s Hrvatskom, poglavito nakon prilično obećavajuće zajedničke sjednice Vijeća ministara BiH i Vlade RH?

Ne bih ja to ni u kojem slučaju nazvao “trgovinskim ratom”. Prije svega, radilo se o određenom nesporazumu koji se riješio uspješno i na vrijeme. To je bila i jedna od tema razgovora s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem i hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, s kojima sam se prošle nedjelje susreo u Sinju u Hrvatskoj, gdje sam bio pozvan kao gost na manifestaciju “Sinjska alka”. Već utorak je g. Plenković zatražio da se u najbržem roku nađe rješenje koje će otkloniti naše zadrške i spriječiti bilo kakvu daljnju raspravu o “trgovinskom ratu” između Hrvatske i susjednih zemalja. Danas već možemo vidjeti da je ovakav pristup urodio plodom te da je ta tema iza nas.

Bošnjačko-hrvatski odnosi su i prije ovoga bili narušeni. Može li sadašnja generacija političara na obje strane prevladati ključne točke razdora između dva naroda?

Mi koji smo u politici imamo, prije svega, moralnu obvezu i to moramo završiti. Ne smijemo ni pomišljati da ono za što smo, dobrim dijelom, sami odgovorni prepuštamo generacijama iza nas. Upravo radi njihove budućnosti moramo ostaviti stanje čistih odnosa. Ustav, strukturu i organizaciju koji će jamčiti elementarnu stabilnost i sigurnost svim narodima i pojedincima koji žive u BiH. To znači da one institucionalno-zakonske reforme koje možemo provesti danas ne smijemo ostaviti u obvezu nekome drugome, jer bi takvo što bilo krajnje neodgovorno s naše strane.

Zna li se točan datum dolaska hrvatske predsjednice i srpskog predsjednika u BiH i koliko ta dva događaja mogu relaksirati odnose sa susjedima?

Dobro je za Bosnu i Hercegovinu da su i gđa. Grabar Kitarović i gosp. Vučić prihvatili poziv da dođu u BiH. Svrha ovih susreta je BiH, iznova, na jedan pozitivan način staviti u središte njihovih zanimanja, te razgovarati o svim otvorenim pitanjima od značaja za sve tri zemlje. Ne smijemo zaboraviti da smo u prethodnom razdoblju jako dugo dogovarali i posjet prethodnog predsjednika Srbije. Međutim, zbog naših unutarnjih previranja, ista se nije dogodila. Upravo iz tog razloga, posjet gosp. Vučića ima dodatnu težinu. Što se tiče datuma ovih posjeta, dogovor je da oni budu krajem ovoga mjeseca ili tijekom rujna. Nakon toga moguće je razgovarati i o trilateralnom sastanku koji će dodatno osnažiti naše uzajamno partnerstvo, te dati zamah operativnom rješavanju otvorenih pitanja na razini odgovarajućih komponenti izvršne vlasti. Jedna od poruka koju ćemo sasvim izvjesno poslati je da se političari ne smiju vraćati u prošlost i problemima iz devedesetih godina, već gledati što donosi prosperitet u ovom trenutku i za budućnost naših zemalja i naroda.

U Sarajevu vam zamjeraju partnerski odnos s Miloradom Dodikom. Što je ono zbog čega je moguće surađivati s njim, a ne s čelnicima nekih drugih stranaka u BiH?

Iskreno, doista ne vidim zašto bi netko zamjerao dobar odnos mene kao hrvatskog člana Predsjedništva, danas predsjedatelja Predsjedništva BiH, s predsjednikom entiteta u našoj domovini - osim ako se ne radi o političkim oponentima. Duboko vjerujem da bi svi političari u BiH morali imati jedan blizak i zajednički odnos povjerenja i korektnosti. Istina jest da gosp. Dodik već dugi niz godina, u kontinuitetu pokazuje visok stupanj partnerskog poštivanja i ispunjavanja preuzetih dogovora, kao i razumijevanja za poziciju Hrvata. Upravo to priželjkujem i očekujem od vodećih bošnjačkih lidera, osobito gosp. Bakira Izetbegovića kao najodgovornijeg u tom lancu. Otvoren sam i spreman za jačanje partnerstva sa svim političkim subjektima, neovisno o nacionalnom predznaku na načelima uzajamnog priznanja i poštivanja, te privrženosti temeljnim ustavnim načelima konstitutivnosti, ravnopravnosti naroda i jednakosti svih žitelja Bosne i Hercegovine. Svatko tko prihvaća ta načela uvijek može računati na mene ne samo kao partnera, već i kao saveznika i prijatelja.

Nikada ranije, čini mi se, BiH nije ušla u predizbornu kampanju. Politički, medijski ratuju svi protiv svih. Koliko je u takvoj situaciji uopće realno govoriti o reformama, EU-u, izgradnji kapitalnih projekata?

Nažalost, svi smo svjedoci organiziranih kampanja čiji je cilj destrukcija bilo kakve mogućnosti dijaloga, a onda i dogovora o bitnim političkim pitanjima koja su nužna za razvoj BiH i usko vezana uz njezin europski put. Sve čine kako bi sačuvali status quo, da se ništa ne događa. Uvjeren sam da će se te snage destrukcije vrlo brzo umoriti u svojim “rušilačkim” aktivnostima. S druge strane, naši progresivni zahtjevi su legitimni, konstruktivni i vode zemlju k europskim vrijednostima i integracijama i to je nešto što će naši vanjski i unutarnji partneri znati prepoznati. Bojim se da upravo te destruktivne snage smišljeno sprječavaju bilo kakvu vrstu dijaloga koji bi jasno pokazao da oni koji, primjerice, osporavaju Hrvatima prava na ravnopravnost u izbornom procesu, kanal na hrvatskom jeziku, prava na pravičnu preraspodjelu resursa, zajamčenu participaciju u vlasti na svim razinama te, na koncu, ustavno pravo na nacionalno-politički identitet i subjektivitet, nemaju održive argumente kojima bi takve zahtjeve osporili. Naravno, nemaju i ne mogu imati, jer sve ovo što tražimo za Hrvate BiH kao konstitutivan narod u svojoj domovini je minimum, kako ljudskih, tako i političkih prava.


Za Hrvate je imperativ izmjena Izbornog zakona, a iako bez toga nema potpune provedbe izbora, nitko drugi ne pokazuje zanimanje za ovaj proces. Jasno je da neki priželjkuju provedbu izbora po nevažećem zakonu. Je li moguć takav scenarij i sprema li se novi inženjering? 

Hrvatski narodni sabor BiH je ponudio jedan, nazovimo ga, prvi prijedlog izmjena izbornog zakona. Jasno sam medijski i na sastancima s partnerima isticao i ističem da smo spremni prihvatiti i svako drugo rješenje koje će jamčiti da jedan narod drugome ne može izabrati člana Predsjedništva BiH niti izaslanike u Dom naroda FBiH, a onda neizravno i u Dom naroda državnog parlamenta. Neupitna je činjenica da, ukoliko se Izborni zakon ne izmjeni, neće se moći implementirati izborni rezultati, jer se bez odredbi Izbornog zakona koje je poništio Ustavni sud ne može konstituirati federalni Dom naroda, izabrati predsjednik i dopredsjednici FBiH niti Federalna vlada, kao ni državni Dom naroda. Međutim, ovdje je porazno da se otvoreno i bez imalo stida osporava ono što je minimum za hrvatski narod kao konstitutivan u BiH, koji ovdje živi stoljećima. Veliki broj bošnjačkih nacionalističkih struktura, što kroz politiku, udruge, a posebno medije, zauzima agresivno-neprijateljski stav kao da su u sukobu s Hrvatima. Njihovi ciljevi, bojim se, usmjereni su na krajnji cilj dekonstituiranja Hrvata - koje onda sigurno vodi u njihov nestanak u BiH. Taj proces bi se okončao gašenjem županije kao nečega što je dobro za Hrvate. Istina je, međutim, da bi time Hrvati izgubili jedino uporište za konzumiranje autonomije u ključnim područjima za njihovo održanje i na koncu bi kao narod izgubili mjesto u takvoj BiH. Naravno da smo do kraja prozreli takve namjere i takvo što nećemo dopustiti, već ćemo graditi BiH i po mjeri hrvatskog naroda i budite uvjereni glavninu problema riješiti već do idućih izbora.

Nedavno ste preuzeli predsjedanje Predsjedništvom BiH. Najavili iste intenzivnu bilateralnu aktivnost sa susjedima, ali i agilniji nastup prema Bruxellesu. Što će to konkretno značiti?

Regionalna politika je središnji dio politike proširenja EU i zato je iznimno važno djelovati regionalno, prema susjedima, i biti konstruktivan u tim djelovanju. Prisutno je dosta problema u regiji, te je na svakom lideru odgovornost da doprinese izgradnji pozitivnog okruženja. Nažalost, često negativni događaji zasjene one pozitivne i potrebno je energiju ulagati u normalizaciju odnosa umjesto u njihovu izgradnju i nadgradnju. To je cijena regionalno-političkog populizma kojeg za svoje osobne probitke povremeno koriste i neki političari u BiH. Na meni je načinjenu štetu minimizirati ili otkloniti, a onda krenuti dalje progresivno. To je razlog zašto, kako sam već naveo, BiH vrlo skoro očekuje posjet predsjednice R. Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i g. Aleksandra Vučića, predsjednika R. Srbije. Radit ćemo zajedno na normalizaciji i jačanju odnosa u interesu stabilizacije regionalnih prilika i europskog puta BiH. Što se tiče Bruxellesa, u protekloj godini dijalog nije bio dobar. Cijena toga bili su nesporazumi oko upitnika i obrade odgovora koje isprva nisu pratile usuglašen mehanizam koordinacije. Naime, pokušalo se s raznim improvizacijama na kojima se ne može graditi sustav i država, ali ni unutarnji odnosi. Upravo zbog takvih stvari Predsjedništvo vrši neku vrstu pokretača i aktivnog nadzora nad radom Vijeća ministara i konstantno intervenira prema njemu, kako bi se do kraja poštovalo ono što je na najvišoj razini dogovoreno. To je logično i nužno, jer se radi o najvećem političkom prioritetu iz područja vanjske politike za koju je nadležno Predsjedništvo BiH. Htio to netko ili ne, potrebno je intenzivno baviti se tim pitanjima i pratiti ih. Upravo takve poruke sam imao na umu kada sam odlučio prva dva dana predsjedanja provesti u posjetu Bruxellesu, a ne u Sarajevu.

Tvorci Daytonskog sporazuma su Amerikanci. Hoćete li kao predsjedatelj potaknuti razgovore s njima, osobito vezano uz temu rješavanja krize u BiH?

Mi sve ovo vrijeme pokrećemo i vodimo dijalog za rješavanjem institucionalno-političkih problema paralelno s onim što smo preuzeli kao obvezu na planu socijalno-ekonomskih reformi. To smo posebno pokušali sa SDA kao nominalnim predstavnikom bošnjačke izborne političke volje u ovom mandatu. Nažalost, vodstvo te stranke ne pokazuje iskrenu političku volju i spremnost za rješavanjem tih pitanja. To, pak, s druge strane, potiče sumnje u stvarne namjere bošnjačke politike u BiH i postojanje strateških planova koji ne samo da ne podrazumijevaju Hrvate, već su i usmjereni protiv njihovog identiteta, političkog subjektiviteta i opstanka na ovim prostorima. Takav stav neminovno vodi u radikalizaciju stanja i odnosa, što bi također mogao biti jedan od ciljeva bošnjačke politike koji, na žalost, za sada uspješno provode. Bez namjere podcjenjivanja uloge i utjecaja drugih zemalja i organizacija članica PIC-a, jasno je da u takvim okolnostima postoji potreba za snažnijim i dosljednijim angažmanom Sjedinjenih Američkih Država kao tvorca i jamca Daytonskog ustava i njegovih načela. Mišljenja sam da je u tom smislu logično da ta zemlja inzistira na provedbi odluka Ustavnog suda BiH kao temeljne pretpostavke vladavine prava, što se posebno odnosi na odluke vezane uz izmjene Izbornog zakona koje stavljaju u zaštitu načela proporcionalnosti, legitimnog predstavljanja derivirana iz ustavne kategorije konstitutivnosti.

Rekli ste da će plan, kada je u pitanju MAP, dobiti pozitivan stav u listopadu, kako bi u prosincu dobili poziv za aktiviranje akcijskog plana za NATO savez. Je li to realno?

Naravno da je realno. Mi imamo taj element strateške opredijeljenosti za članstvo koji je u kontinuitetu sastavnica naše vanjske politike. U smislu postizanja MAP-a kao predvorja punopravnog članstva, već smo intenzivirali diplomatske aktivnosti kako prema središnjim tijelima, tako i ključnim zemljama članicama radi proširenja potpore za članstvo, kroz koje su prezentirane šire aktivnosti i postignuća BiH u područjima koja obuhvaćaju aktivnosti NATO-a. Duboko sam uvjeren da je to ključan i presudan čimbenik koji će nam omogućiti dobivanje pozitivnog stava o MAP-u, što će rezultirati njegovim aktiviranjem do kraja godine. Postoji svijest o potrebi da BiH postane dio tog sigurnosnog sustava, ne samo radi jačanja svoje unutarnje stabilnosti, već i u interesu što učinkovitije šire borbe protiv transnacionalnih sigurnosnih izazova, poput terorizma kojeg potpiruju vjerski ekstremizam i fundamentalizam s kojima se svakodnevno susrećemo i na našim prostorima.

Ovih dana, za Veliku Gospu, veliki broj naših iseljenika stigao je doma. Što im poručujete? Neka lobiraju, neka se vrate, neka ne nasjedaju na propagandu?!

Istina je da pojedini mediji u BiH žele stvari prikazati mnogo lošijim nego što jesu te prečesto problem iseljavanja tendenciozno vežu samo uz hrvatski narod. Takvi mediji su u službi određenih politika u Federaciji koje od Federacije BiH u prvoj fazi žele napraviti entitet jednog naroda, a onda u drugoj i od ostatka države. Njihov cilj je također obeshrabrivanje povratka onih koji su u inozemstvu stekli znanja i resurse koje mogu iskoristiti na dobro BiH i njezinog hrvatskog naroda. Istina je da Hrvati u iseljeništvu i domovini trebaju biti jedno i biti što čvršće povezana cjelina koja djeluje s jasno utvrđenim ciljevima na projektima koji vode njihovom postizanju. To je ujedno i najbolji odgovor onima koji na razne načine pokušavaju izolirati Hrvate u BiH, kako ekonomski tako i politički. Prirodom stvari ta će povezanost domovinstva i iseljeništva, te njihova zajednički suradnja i rad dovesti do toga da imamo sve veći broj povratnika koji, obnavljajući život i pomažući perspektivu na stoljetnim hrvatskim prostorima u BiH, uspješno šire Kristovo poslanje.

Hoćete li neke od njih za vrijeme predsjedanja posjetiti u državama u kojima oni sada žive?

Svakako, suradnja s iseljeništvom je izuzetno važna sastavnica mog vanjskopolitičkog opredjeljenja i uvijek kada razmatramo aktivnosti na tom planu dajemo joj poseban značaj. Tako i ovaj put tijekom osmomjesečnog predsjedanja planiram, između ostalog, posjetiti zemlje u kojima je naša dijaspora mnogobrojna: SAD, Australiju, Novi Zeland, Kanadu, Njemačku. U nekim od tih zemalja ulažemo i u infrastrukturu koja će tu suradnju učiniti još plodotvornijom, imenovanjem počasnih konzula, sudjelovanjem u različitim manifestacijama, a po potrebi i otvaranjem lokalnih ureda koji će toj suradnji dati vidljiv institucionalan karakter.

Kako ćete proslaviti Veliku Gospu?

Velika Gospa je poseban blagdan za mene kao katolika. Rijeka vjernika koji na taj dan hodočaste u mnogobrojna Marijina svetišta  su poseban doživljaj i poruka kako je katoličanstvo duboko ukorijenjeno i još uvijek snažno živi među Hrvatima BiH. Ja ću taj/današnji dan, kao i prethodnih godina, otići na misu i središnju svečanost u Širokom Brijegu, a ostatak dana provesti u krugu obitelji i prijatelja. Moja je najveća želja da ozračje i raspoloženje koje imamo na Veliku Gospu u našem okruženju, u manjoj ili većoj mjeri, imamo tijekom cijele godine.

(vecernji.ba)

Izdvajamo

Večeras je obilježena 26. obljetnica utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Izaslanstvo HDZ-a BiH i HNS-a koje je predvodio predsjednik HDZ-...
Na susretu je razgovarano o trenutačnoj političkoj situaciji u BiH, te o euroatlantskim integracijama BiH. Predsjedatelj Predsjedništva BiH dr....
Predsjedatelj Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović svečano je u četvrtak navečer otvorio 11. izdanje Mostar film festivala (MOFF) u Hrvatskom domu...
Predsjedatelj Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović otvorio je sinoć u Galeriji Aluminij u Mostaru veliku samostalnu izložbu mostarskog slikara i...