Vijesti Node

Ministar pravde Josip Grubeša : Uložiti ćemo dodatni napor kako bismo vodili BiH u bolju budućnost

Ministre Grubeša, proteklog tjedna potpisan je ugovor o tehničkom prijemu Zavoda za izvršenje kaznenih sankcija, odnosno prvog državnog zatvora u BiH. Znači li to da više nema odugovlačenja s otvaranjem zatvora? Kad će zatvor primiti svoje prve „stanovnike“ i konačno početi s radom?

Tehnički prijem je samo jedna i to prva od stepenica za stavljanje zatvora u funkciju. U ugovoru stoji da će taj posao obaviti za dva mjeseca, no vjerujem da će to biti urađeno i u kraćem roku, za nekih četrdesetak dana. Tek kada dobijemo uporabnu dozvolu za zatvor možemo početi s „otvaranjem,“ zatvora“, a tu mislim da ću na sjednici Vijeća ministara BiH
inicirati formiranje institucije državnog zatvora kako bi i pravno postojala ta ustanova, a istodobno izvršiti i imenovanje vršitelja dužnosti upravnika zatvora. Njegova zadaća bit će stavljanje zatvora u funkciju, a tu prije svega mislim na donošenje podzakonskih akata kako bi se moglo krenuti s raspisivanjem natječaja i zapošljavanjem zatvorskih službenika, pa organiziranju nužnih obuka kroz koje primljeni zaposleni moraju proći da bi mogli neometano raditi. Tek tada možemo pričati o prijemu „stanovnika“ zatvora. Teško je prognozirati kada će to biti jer nije samo do mene i mojih ljudi, ima tu i vanjskih čimbenika kao npr. suglasnost Vijeća ministara BiH na Pravilnik o unutarnjem ustroju zatvora koji je nužan da bismo uopće mogli i primiti zaposlene. Obećavam vam da ću sve što je do mene, poduzeti promptno i odgovorno i da neće čekati ni izbore ni formiranje vlasti, jer mislim kako je velika stvar činjenica da će u zatvoru raditi oko 300 osoba iz BiH i mislim kako je vrijeme da krenemo tražiti odgovarajuće kadrove.

Tema koja je ovih dana aktualna, a vezana je za Vaš resor jest donošenje Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina. Zašto Strategija nije usvojena na Vijeću ministara BiH?

Teško mi je reći da ni 25 godina nakon završetka ratnih zbivanja na ovim prostorima nismo zaključili to bolno pitanje. Nisu kažnjeni svi oni koji su počinili zločine i zbog toga ni žrtve ni njihove obitelji kroz protekle godine nemaju smiraja, a mi kao država ne možemo staviti točku na taj tamni dio prošlosti i okrenuti se svjetlijoj, europskoj budućnosti. Zbog toga je od velikoga značaja za našu zemlju da imamo Strategiju završetka dugotrajnog procesuiranja predmeta ratnih zločina do 2023. godine, a na to su nas upozorili i iz Europskoga povjerenstva u BiH. Usvajanje Strategije blokirano je na sjednici Vijeća ministara BiH još početkom srpnja bez bilo kakvoga pojašnjenja, a nije ga moglo ni biti jer smo dobili sva pozitivna mišljenja svih sudionika provođenja Strategije. Tek kasnije su se oglasile pojedine bošnjačke udruge žrtava putem pisama koja su nam poslali u kojima iznose niz negodovanja, ali bez bilo kakvih konkretnih prijedloga. Suosjećam sa svim žrtvama bilo kojeg zločina a posebno onih najtežih počinjenih za vrijeme rata, ali bih svakako istaknuo da žrtava ima u svim narodima i da to nije luksuz koji pripada samo jednom narodu nego žalosna činjenica koja je pogodila sve. Ne možemo praviti strategije i zatvarati pojedina poglavlja uzimajući mišljenje samo jedne grupacije žrtava. Ako pitamo udruge hrvatskih i srpskih žrtava vjerujem da su one posebno nezadovoljne radom pravosuđa u BiH jer većina zločina počinjenih nad njima nikad nije procesuiran. Moram zastupati i interese hrvatskih žrtava čiji su krvnici i dalje na slobodi, jer je Sud BiH prenatrpan manje složenim predmetima jer nema adekvatne kategorizacije predmeta koja će osigurati da se manje složeni predmeti spuste na entitete i da se procesi završe do 2023. godine. Bošnjačke žrtve nemaju razlog negodovati Strategiju i predloženu kategorizaciju, siguran sam da će pravda za njih, ali i za sve druge žrtve doći ako se primjene kriteriji i načela iz Strategije, ali ako budemo koristili žrtve da blokiraju procese koji nas vode naprijed, bojim se da pravda neće stići žrtvama za njihova života. Žrtvama ratnih zločina bez obzira na nacionalnost je potrebna satisfakcija u vidu kažnjavanja počinitelja, želim osigurati da to imaju i hrvatske žrtve, ali tako što se zalažem da se svi procesi završe u što kraćem roku. Poštujem da žrtve mogu imati određene želje i spreman sam ih čuti ali želje svih žrtava, ali žrtve ne mogu sudjelovati u kreiranju strategija i procesa koji zahtijevaju stručnost i na kraju svega, objektivan i realan pristup. Mislim da je ova važna tema na koju smo trebali učinkovito djelovati ispolitizirana u svrhu predizborne kampanje, a to je samo guranje prsta u bolnu ranu i u konačnici nije ni u čijem interesu. Sve dok ovo pitanje ne zaključimo europski put BiH bit će zakočen jer je reforma pravosuđa i vladavina prava srž priprema BiH za ulazak u EU.

Činjenica je da pravosuđe u BiH ima loš imidž u javnosti i da ljudi malo vjeruju u
pravosudne institucije, nemaju osjećaj pravde i pravičnosti. Kako to promijeniti?

To vam je začarani krug, svi bi da se bave pravosuđem ali i da pravosuđe bude neovisno i pravično. Moramo naći ravnotežu u našem društvu u tome dokle puštamo da se široka javnost miješa u rad pravosuđa, bilo kroz kreiranje propisa ili zaustavljanje donošenja krucijalnih strategija, i stvarnog prepuštanja pravosuđu da odlučuje u zakonom danim ovlastima. Tek smo na početku reformi nužnih za uspostavu vladavine prava i pravne države. Kao društvo smo zatvoreni, konzervativni, teško promjenjivi, pa zašto bi nam pravosuđe bilo otvorenije i spremnije na promjene. Nije to slučaj s pravosuđem samo kod nas, nego i u puno naprednijim zemljama. Moramo kao društvo sazreti, gledati u budućnost i istinski težiti uspostavi bolje države, a kroz te promjene ćemo promijeniti i pravosuđe. Najlakše je reći da je tromo, bezvoljno i neučinkovito. Šta smo spremni mijenjati? Na koje kompromise smo spremni? Nije dovoljno da smo nezadovoljni odlukama suda da kažemo da je sud neučinkovit. Reforme su dugotrajan i spor proces koji se vrši etapno, ali mi nismo spremni ništa mijenjati, ali bismo da imamo drugačije pravosuđe, to jednostavno nije moguće. Činjenica je da smo nedavno na Vijeću ministara BiH imali izvješće o koruptivnim djelima, gdje statistika jasno pokazuje da su u gotovo 90 posto predmeta izrečene kazne ispod zakonskog minimuma, a to svakako ne ostavlja dobru sliku o pravosuđu. Ono što bi po mom mišljenju trebalo učiniti jeste potaknuti ljude koji rade u tom sektoru, da njihov rad bude odlučniji i ohrabriti ih da budu oštriji kod izricanja oštrijih kazni i sankcija. To je put za povratak povjerenja svakog pojedinca u pravosudni sustav naše zemlje.

Ostaje li Bosna i Hercegovina bez svoje imovine u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavije? U javnosti je stvorena percepcija da smo se svega odrekli i da BH imovina i bogatstvo u nekretninama sada pripada tim zemljama.

Ne ostaje! Ono što je naše, naše je i neotuđivo i to je regulirano Aneksom G Sporazuma o pitanju sukcesije između zemalja bivše Jugoslavije. Međutim, itekako moramo poraditi na pitanju imovine koju posjedujemo izvan granica BiH. Hrvatski sabor donio je Zakon o upravljanju državnom imovinom koji omogućuje stavljanje u funkciju nekretnina za koje nisu riješeni imovinskopravni odnosi i ta je odluka pokrenula buru u javnosti da ostajemo bez svoje imovine. Primjerice, u gotovo svakom turističkom mjestu u Dalmaciji, BiH ima svoje nekretnine koje su zapuštene gotovo tri desetljeća, u ruševnom su stanju i izvor zaraze. Pa nitko od nas ne bi dopustio svome susjedu da njegovo smeće stoji u našem dvorištu. Donošenjem ovoga zakona Hrvatska upravo potiče BiH da konačno poduzme konkretne korake na rješavanju pitanja svoje imovine. U dogovoru s resornim ministrom RH uputio sam inicijativu za ponovne pregovore o zaključivanju ugovora o imovinskopravnim odnosima, pa ćemo u dogledno vrijeme oformiti ekspertne pregovaračke timove i raditi na tome da napokon bilateralno riješimo ovo pitanje. Tako ćemo najbolje zaštititi našu imovinu izvan granica.

 I na kraju ministre Grubeša, jeste li zadovoljni onim što ste postigli u proteklom četvorogodišnjem mandatu u Vijeću ministara BiH?

Teško je građanima predočiti ono što jedan ministar radi u Vijeću ministara BiH. U lokalnoj zajednici grade se ulice, vrtići, parkovi, potiče školstvo, zapošljavanje, brine se o komunalijama i na temelju toga koliko netko uspješno obavlja taj posao može se ocijeniti njegov rad ili nerad. Posao ministra u Vijeću ministara za građanina je prilično nedokučiv jer je mali broj građana koji svoja prava izravno zadovoljavaju u suradnji s nama. Ministarstvo pravde BiH je za ove četiri godine pokrenulo i vodilo niz reformskih procesa, koordiniralo suradnju nužnu za prelazilaženje ozbiljnih problema u kojima se BiH našla, predložili smo donošenje niza zakona kojima smo pokazali da je BiH spremna na reforme procese i da je ozbiljan kandidat za EU. Poboljšali smo komunikaciju između Vijeća ministara s jedne i nevladinog sektora s druge strane, osigurali besplatnu pravnu pomoć, a svakodnevno smo u službi građana kroz međuentitetsku i međunarodnu pravnu pomoć. Kruna rada i ono što je vidljivo jest zatvor kojega smo izgradili. Međutim, ne mogu reći ni da sam u potpunosti zadovoljan ostvarenim. I ja sam se kroz ove četiri godine puno puta nalazio pred raznim barijerama zbog složenoga sustava organiziranosti naše zemlje i raznih birokratskih prepreka. Ipak, vjerujem da svi trebamo uložiti još samo mali dodatni napor kako bismo vodili BiH u bolju budućnost.

(glasmedia.info)

 

Izdvajamo

Čović i Orban su razgovarali o odnosima dvije zemlje, aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i okruženju. Zajednička je ocjena da pučke...
Poštovana gospođo Kramp-Karranbauer,            čast mi je i zadovoljstvo, kao predsjedniku Hrvatske...
Svečana sjednica Senata u povodu 41. obljetnice Sveučilišta u Mostaru održana je danas u dvorani „Queen“ hotela „Mepas“ u Mostaru. Rektor...
Želim iskazati zadovoljstvo i pozdraviti odluku saveznika nakon današnjeg ministarskog sastanka NATO-a u Bruxellesu, gdje je potvrđena spremnost i...