Politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) održali su sastanak u Sarajevu 12. i 13. decembra, razmotrivši izazove s kojima će se BiH suočavati u 2012., a u kojoj će vjerovatno vladati teške ekonomske prilike u regionu i svijetu. Upravni odbor Vijeća za provedbu mira pozdravio je ojačanu ulogu EU u BiH nakon dolaska novog šefa Delegacije EU/specijalnog predstavnika EU koji predvodi aktivnosti u pružanju podrške BiH u pogledu pitanja koja se odnose na EU. Odbor je također pozdravio i tijesnu saradnju koja je uspostavljena između predstavnika ojačanog prisustva EU, drugih aktera unutar međunarodne zajednice i visokog predstavnika u BiH, čiji je mandat usredsređen na implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Upravni odbor je ocijenio da su rezultati koji su postignuti nakon izbora u oktobru 2010. daleko od očekivanih, kako za građane BiH tako i za predstavnike međunarodne zajednice, te je izrazio duboko razočarenje zbog političke stagnacije koja je obilježila posljednjih 14 mjeseci. Upravni odbor je pozvao političke lidere i izabrane predstavnike da prepoznaju hitnost situacije i ispune svoje obaveze, te da intenziviraju dijalog kako bi se postigao kompromis bez daljnjeg odlaganja u cilju imenovanja novog Vijeća ministara, usvajanja globalnog fiskalnog okvira i državnog budžeta koji će osigurati potpuno funkcioniranje državnih institucija i ispunjenje međunarodnih obaveza BiH.PIC je pozvao na poduzimanje hitne mjere u cilju promoviranja ekonomskog rasta i stimuliranja zapošljavanja te ispunjavanja zahtjeva koji će osigurati napredak ka EU integracijama. NATO članice Vijeća za provedbu mira i Japan su pozvali vlasti BiH da dovrše neophodne mjere kako bi bio omogućen početak provedbe Akcionog plana za članstvo u NATO-u. Upravni odbor PIC-a pozvao je sve relevantne strane da formiraju zajedničku komisiju za pripremu preciznog opisa međuentitetske linije razgraničenja i da dostave informacije neophodne za njen rad, prema zahtjevu iz Aneksa 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Upravni odbor PIC-a je podsjetio političke lidere i nadležne institucije na potrebu da se zaštite postignute reforme i dovrši program 5+2, što ostaje neophodan uslov za zatvaranje Ureda visokog predstavnika. Upravni odbor PIC-a pozdravio je kao pozitivan korak činjenicu da su vlasti RS 1. decembra objavile kartu na kojoj se vidi da u Brčko Distriktu ne postoji međuentitetska linija razgraničenja, u skladu sa Konačnom odlukom o Brčkom. Imajući to u vidu, Upravni odbor PIC-a će ekspeditivno raditi s namjerom donošenja odluke o okončanju režima supervizije u Brčkom do sljedeće sjednice PIC-a, te će pri tome razmotriti načine da se zadrži Arbitražni tribunal koji je osnovan u skladu sa Aneksom 2. Opšteg okvirnog sporazuma za mir, kako bi rješavao sve sporove u vezi sa važnim i obvezujućim obavezama koje proističu iz Konačne odluke o Brčkom. Upravni odbor PIC-a izrazio je zabrinutost zbog neprovođenja odluke Ustavnog suda BiH o izbornom sistemu u Mostaru. Podsjećajući na svoje ranije komunikee i deklaracije, Upravni odbor PIC-a podvukao je svoju nedvosmislenu opredijeljenost za teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Upravni odbor je ponovo istakao svoju punu podršku visokom predstavniku, koji će nastaviti da osigurava puno poštivanje Opšteg okvirnog sporazuma za mir i da vrši svoj mandat u skladu sa Aneksom 10. i relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, koji ostaje nepromijenjen. Upravni odbor PIC-a podsjetio je sve strane na njihovu obavezu da u potpunosti poštuju Dejtonski sporazum, sve njegove anekse i odluke visokog predstavnika. Upravni odbor PIC-a je podvukao da međunarodna zajednica zadržava potrebne instrumente za poštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Upravni odbor PIC-a održat će svoju sljedeću sjednicu 22. i 23. maja 2012. u Sarajevu, saopćeno je iz OHR-a. (Fena) fk

LAGUMDŽIJA „VARA" TIHIĆA S RADONČIĆEM

Partnerski odnos SDP-a i SDA najprije je prerastao u rivalstvo a potom i u otvoreno neprijateljstvo: Slobodna Bosna otkriva zašto se Lagumdžija i Tihić sve češće gledaju preko nišana i analizira kako bi se raspad crveno-zelene koalicije mogao odraziti na političku scenu BiH.

Piše: Asim Metiljević-Slobodna Bosna

Odnosi unutar crveno-zelene koalicije koju su prije desetak mjeseci, uprkos otporima „s terena", ustanovili stranački lideri Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić, pali su na najnižu tačku. U samo desetak mjeseci, partnerski odnosi između SDP-a i SDA najprije su prerasli u stranačko rivalstvo i borbu za prevlast a u posljednje vrijeme i u skoro neprikriveno međusobno neprijateljstvo i animozitet. Službena komunikacija među dvije partije svedena je na minimum a stranački čelnici sve učestalije poruke razmjenjuju posredstvom otrovnih saopćenja i navođenih medijskih napada.

POČETAK NEPOVJERENJA
Prva ozbiljnija pukotina u crveno-zelenoj koaliciji pojavila se u proljeće ove godine kada su počeli pregovori o konstituiranju vlasti. Nije tajna da je čelništvo SDA od samog početka bilo rezervirano prema SDP-ovim ambicijama da se iz vlasti na svim razinama istisnu legitimni predstavnici hrvatskog naroda - dva HDZ-a. Još u ranoj fazi pregovora, lider SDA Sulejman Tihić javno je problematizirao ambiciju Zlatka Lagumdžije da preuzme čelnu funkciju u novom sazivu Vijeća ministara BiH. Tihić je od početka zastupao načelo nacionalne rotacije na čelnim fukcijama, a dosljedna primjena ovog načela eliminira Lagumdžiju iz utrke za čelnu fukciju u Vijeću ministara BiH. Nakon višemjesečnog zastoja u pregovorima oko formiranja vlasti, Lagumdžija je morao popustiti: najprije je ponudio da hrvatskog kandidata za državnog premijera imenuje SDP (Slavo Kukić), a nakon što je i ovaj manevar propao, nevoljno je pristao da predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH imenuje HDZ, partija s najvećom potporom hrvatskih glasača.

U nastavku pregovora Lagumdžija se fokusirao na Ministarstvo vanjskih poslova BiH, u čemu je, sve donedavno, imao bezrezervnu podršku SDA.

No, stvari su se nenadano zakomplicirale u Brčkom kada je postalo jasno da će bošnjačka strana preskupo platiti Lagumdžijinu ambiciju da preuzme Ministarstvo vanjskih poslova BiH. Na pregovorima u Brčkom, srpska strana je pokazala iznenađujuću kooperativnost: popustila je pred zahtjevima Lagumdžije, no zauzvrat je tražila sve ekonomske i finansijske resore u Vijeću ministara BiH, uključujući i čelnu poziciju u Upravi za neizravno oporezivanje!

PREVISIOKA CIJENA MVP-a
Lagumdžijin pristanak na Dodikovu ponudu izazvao je burne reakcije u vrhu SDA. U najkraćem, u SDA smatraju da je resor finansija neuporedivo važniji od resora vanjskih poslova, tim prije što je u posljednjih nekoliko mjeseci ozbiljno ugrožen princip pravične raspodjele prihoda od poreza na dodanu vrijednost. Samo u posljednja tri mjeseca, koficijent raspodjele prihoda od PDV-a korigiran je u korist RS-a za 1 posto, odnosno za ravno 50 milijuna KM! Osim toga, Vlada Federacije BiH pristala je izmiriti dug prema RS-u u iznosu od 32,8 milijuna KM, koji je utvrđen na temelju falsificiranih podataka o krajnjoj potrošnji u dva entiteta. Stranački dužnosnici SDA raspolažu suprotnim dokazima: da je potrošnja porasla u Federaciji BiH i da je korekcija koeficijenata trebala biti u korist a nikako na štetu Federacije BiH.

To je dodatno uvjerilo stranački vrh SDA da bi bilo krajnje opasno prepustiti Dodiku suverenu kontrolu nad financijskim tokovima u državi. U najmanju ruku, Bošnjaci bi morali kontrolirati jednu od dvije ključne finansijske institucije u državi: ili Ministarstvo financija ili Upravu za neizravno oporezivanje.

Ovaj zaokret u vrhu SDA u toj je mjeri razbjesnio lidera SDP-a Zlatka Lagumdžiju da je zaprijetio raskidom koalicije s SDA. Za početak samo u Sarajevskom kantonu, a kasnije vjerovatno i na ostalim razinama vlasti.

NAVOĐENI MEDIJSKI NAPAD
U sarajevskim političkim kuloarima uveliko se spekulira da je lider SDP-a već obezbijedio zamjenu za SDA. Lagumdžija je navodno postigao nečelni dogovor s liderom Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudinom Radončićem, prema kojem bi SBB mogao podržati manjinsku vladu SDP-a ako bi iz vlasti bila istisnuta SDA. U tom ključu tumači se i aktuelna medijska kampanja Dnevnog avaza usmjerena isključivo protiv jedne vladajuće partije - SDA. S druge strane, upada u oči Avazova blagonaklonost prema SDP-u, čije neuspjehe Avaz redovno objašnjava izborom „pogrešnog koalicionog partnera". U SDA vjeruju da iza medijske kampanje Dnevnog avaza stoji SDP, tim prije što je Avazova kampanja sinhronizirana s kampanjom Federalnog televizijskog servisa kojim suvereno vlada vrh SDP-a.

Očigledna je bliskost Lagumdžije i Radončića, no veliko je pitanje je li na pomolu strateški savez SDP-a i SBB-a ili Lagumdžija koristi Radončića samo kao prijetnju, kako bi disciplinirao Tihića i njegove pobočnike u vrhu SDA, koji nisu spremni bespogovorno izvršavati naloge iz vrha SDP-a. O čemu god da je riječ, približavanje Lagumdžije i Radončića podrazumijeva udaljevanje Lagumdžije i Tihića.

Zakopana ratna sjekira
ŠKALJIĆ POMIRIO LAGUMDŽIJU I RADONČIĆA

Nakon nekoliko godina žestokog rata, Lagumdžija i Radončić nenadano su zakopali ratne sjekire i započeli obostrano korisnu suradnju punu međusobnog uvažavanja i razumijevanja. Upućeni tvrde da je Lagumdžiju i Radončića izmirio zajednički prijetelj - Fehim Škaljić, inače Radončićev zet i predsjednik Glavnog odbora SBB-a. Škaljić je pored toga i član najužeg rukovodstva Bošnjačkog instituta, privatne zaklade Adil-bega Zulfikarpašića, čiji je predsjednik Zlatko Lagumdžija.

Prikriveni savez SDP-a I SBB-a
RADONČIĆ PODRŽAVA MANJINSKU VLADU

Na temelju rezultata posljedjih parlamentarnih izbora, mogući su različiti postizborni savezi - čak je teoretski moguće formirati vlast na državnoj razini i bez SDA i bez SDP-a. Praktično su ipak moguće samo dvije kombinacije: SDP i SDA ili SDP i SBB. Nije nevažno naglasiti da je savez SDP-a i SBB-a moguć i preko podrške SBB-a takozvanoj manjinskoj vladi u kojoj bi odlučujuću ulogu imao SDP, ali bez sudjelovanja SDA.
Lider SDA Sulejman Tihić nebrojeno je puta ponovio stav da nikada i ni pod koju cijenu neće koalirati s Radončićem, za razliku od lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije, koji je sačuvao most i prema Tihiću i prema Radončiću.U slučaju daljnjeg približavanja Lagumdžije i Radončića, gotovo je izvjesno da će se Tihić ponovo okrenuti Silajdžiću.

Predsjednik Glavnoga vijeća Hrvatskoga narodnog sabora BiH i predsjednik HDZ-a 1990 dr. Božo Ljubić i voditelj Odjela za iseljeništvo HNS-a Niko Marušić boravili su, na poziv hrvatskih iseljenika, u radnom posjetu Münchenu. Izaslanstvo HNS-a BiH tijekom svoga prvog dana sudjelovalo je u otvorenju znanstvenog skupa "Demokracija i demokratsko mišljenje na zapadnom Balkanu".
Skup je organizirala organizacija Süedost, pod pokroviteljstvom državne ministrice Bavarske Emile Mueler. Na skupu su sudjelovali znanstvenici iz područja povijesti, gospodarstva i politike te brojni diplomati. Kao posebna izvjestiteljica za zapadni Balkan govorila je i Doris Pack. Ljubić je tom prigodom upoznao sudionike skupa sa stanjem u BiH.
Naveo je pritom kršenje ljudskih prava, zakona i Ustava BiH na štetu bh. Hrvata. Ljubićeve riječi u kasnijoj raspravi potvrdila je i Doris Pack. Tijekom svog boravka u glavnom bavarskom gradu Ljubić se, uz posredovanje hrvatskih iseljenika Ante Bagarića i Igora Livaje, sastao i nasamo razgovarao s Emile Müeller, državnom ministricom Bavarske. Boravak predsjednika Glavnoga vijeća HNS-a izazvao je veliko zanimanje iseljenih Hrvata. Tom prigodom organiziran je i sastanak u organizaciji hrvatskih lobista s hrvatskim i njemačkim gospodarstvenicima kao i ljudima iz gospodarskoga, kulturnoga i političkog života Bavarske, ali i drugih dijelova Njemačke, Švicarske i BiH.
Tom prigodom dr. Ljubić je upoznao sugovornike s političkim prilikama u Bosni i Hercegovini, posebno s ustavnim položajem hrvatskoga naroda te s novonastalom situacijom nakon prošlogodišnjih izbora, kada se Hrvatima negiraju osnovna nacionalna prava, između ostaloga da biraju i da ih izabrani predstavljaju. On je istaknuo da su Hrvati Bosne i Hercegovine odlučni sačuvati konstitutivnost, i sva svoja druga prava u Bosni i Hercegovini.

Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, u intervjuu za "Nezavisne novine" kaže da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu manjina, nego jedan od tri konstitutivna naroda.
On smatra da je institucionalna neravnopravnost Hrvata u BiH nešto što je prepoznato od strane svih važnih međunarodnih faktora, ali i političkih predstavnika druga dva konstitutivna naroda u BiH.
"Hrvati su integralni dio bosanskohercegovačke povijesti, a siguran sam i konstruktivan dio njezine budućnosti - ali moraju imati ista prava i iste šanse kao i ostali", ističe Josipović i dodaje da je BiH država tri ravnopravna konstitutivna naroda i svih svojih građana.
"Mislim da treba pronaći dobru mjeru za sustav koji će podjednako poštivati i kolektivna i individualna prava", naglašava Josipović.
NN: Mnogi u svim zemljama regije u Vama vide regionalnog lidera i nadu za tolerantan i skladan život svih naroda i država. Prijaju li Vam takve ocjene?
JOSIPOVIĆ: Iskreno, isticanje pojma lider ne znači puno, jer je važnije da me kao predsjednika Hrvatske građani u ostalim zemljama u regiji i njihovi predsjednici ili premijeri, prije svega, vide i dožive kao prijatelja i partnera. Moramo još puno toga zajedno poduzeti kako bi našim zemljama i cijeloj regiji bilo bolje. Stanovništvo zemalja regije čini oko pet posto stanovništva Europske unije, ekonomije iz regije čine jedan posto gospodarstva EU - nema tu ni mjesta, a ni razloga da se bilo koga proglašava liderom.
Ono što me raduje, ili godi, jest da su ljudi posvuda prepoznali da želim doprinijeti dobrim - jer nada za tolerantan i skladan život nije tek pitanje civilizacijskih dostignuća i razumijevanja moderne demokracije, nego i vrlo konkretnih životnih potreba.
Pa tko bi racionalan ulagao u zemlje i u regiju koja je stalno nestabilna, u kojoj se svi stalno svađaju i inate, gdje nema temeljnog kapaciteta za dogovor o osnovnim pitanjima? Kapital je vrlo oprezan i osjetljiv na nestabilnost, pa i sami vidite što se događa na svjetskim tržištima i kako reagiraju i na najmanje znakove nepovjerenja ili političkih kriza.
Za mene je pitanje tolerantnog i skladnog života pitanje razuma. Potpuno mi je nejasno zašto bi bilo tko želio živjeti u nemiru, nestabilnosti, svađi - osim ako od toga nema neki vrlo opipljiv, rekao bih čak i privatan, interes.
NN: Smatrate li da danas nacionalna retorika, na koju u predizborno vrijeme (u svim državama) igraju neke stranke, može biti presudna ili značajnija kod biračkog tijela? Ili su danas druge teme bitnije?
JOSIPOVIĆ: Jedna od tužnih karakteristika političkog života, usudio bih se reći u svim zemljama regije, i dalje je stvaranje vanjskog neprijatelja po oprobanom receptu s početka devedesetih. Kada postoji gorući unutarnji problem, udri po vanjskom neprijatelju, makar ga morao izmisliti. Međutim, mislim da se taj recept potrošio, jer su građani prerasli takve zastarjele modele obmana. Ljudi danas žele normalno živjeti, žele raditi i zaraditi za pristojan i dostojanstven život svoje obitelji. Plašenje ljudi dozivanjem sukoba iz rata devedesetih, pa i iz Drugog svjetskog rata, samo pokazuje da su ti koji to rade izgubili svaki drugi sadržaj ili ga uopće nisu ni imali.
Ratovi su najgori užas koji ljudi mogu proizvesti, žrtve tih ratova zaslužuju naše najdublje poštovanje, a počinitelji zločina najstrože kazne. Ali život ide dalje i razumijevajući svoju prošlost ne smijemo biti njome ucijenjeni ili paralizirani.
Mislim da prizivanje mržnje i netolerancije zapravo nikome više nije politički isplativo.
Zatvorena društva, društva koja žive u svojim mitološkim bunkerima, nemaju puno šanse u modernom svijetu
NN: Može li zakon kojim se poništava validnost srbijanskih tužbi za ratne zločine uspostaviti novu praksu u odnosima zemalja regije i u kojoj mjeri je to predizborni zakon?
JOSIPOVIĆ: Svoje sam mišljenje o tome zakonu rekao, kao što sam iznio i svoj stav o optužnicama koje su nekritički preuzete iz jednog sustava koji je bio sa druge strane prava, a sam je proizveo najgore zločine. Zakon je loš, po mom mišljenju suprotan Ustavu.
U regiji nam je potreban pošten i precizan dogovor o cijeloj toj problematici, dogovor koji će, prije svega, podrazumijevati da ljudi odgovorni za ratne zločine nikada i nigdje ne mogu izbjeći pravdi i da primarna odgovornost za kažnjavanje tih zločina bude na zemljama čiji su građani osumnjičeni ili dokazano odgovorni za njih. Svatko treba pomesti ispred svojih vrata - mislim da je to najčistiji put ka konačnom pomirenju. Smatram da naše države treba međunarodnim ugovorom da riješe pitanje nadležnosti za kazneni progon tako da bude potpuno jasno kako smo opredijeljeni da svaki zločin bude kažnjen, ali i da se izbjegnu ishitrene optužbe koje unose nesigurnost među ljude i proizvode ozbiljne i nepotrebne političke probleme.
NN: Jeste li u komunikaciji s vlastima Republike Srpske u vezi s pitanjima zbog kojih ste prošle godine posjetili RS, odnosno u vezi s položajem Hrvata? Da li je dogovoreno i realizovano?
JOSIPOVIĆ: U komunikaciji smo s vlastima Bosne i Hercegovine i oba entiteta u vezi s nizom pitanja, od kojih je jedno i problem položaja Hrvata, posebno izbjeglih. S vlastima Republike Srpske dogovorno smo rješavali probleme poput rokova za naplatu poreza na nekretnine i slično. Međutim, to je za ljude koji su stradali samo kap u moru. Postoje problemi na obje strane koji se moraju nastaviti rješavati, postoji pitanje povratka Hrvata u Posavinu, u područje oko Prijedora, Banjaluke, i to je vrlo zahtjevno. Izbjegli, bilo Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, u sredinama u koje su doselili stvorili su novi život, djeca su krenula u školu, prošlo je suviše vremena da bi se sad jednostavno odlučivali na povratak. Međutim, obaveza je vlasti u svim zemljama u regiji da stvore uvjete, prije svega sigurnosne i pravne, pa onda i ekonomske, da se oni koji to žele doista mogu vratiti. To je, naravno, i obaveza Republike Hrvatske prema svim svojim građanima srpske nacionalnosti koji su izbjegli i žele se vratiti.
Ali i ako se ne vrate, taj prostor ne smije izgubiti identitesku vrijednost za njih, postoje ogromni potencijali koji jesu zajednički i koje bi bilo neodgovorno ne iskoristiti. Sava i područje oko nje je veliki gospodarski potencijal za teritorije i građane s obje strane rijeke. Moramo stvarati kapacitet za budućnost. Ionako ćemo svi vrlo brzo zajedno živjeti u Uniji u kojoj granice postoje samo na zemljopisnim kartama.
NN: Pratite li nastojanja hrvatskih partija u BiH da se izbore za bolji položaj Hrvata u BiH?
JOSIPOVIĆ: Pratim nastojanja hrvatskih stranaka, ali i svih drugih ljudi dobre volje u Bosni i Hercegovini i međunarodnoj zajednici, sve pokušaje rješavanja pitanja institucionalne ravnopravnosti Hrvata. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu manjina, nego jedan od tri konstitutivna naroda. Činjenica institucionalne neravnopravnosti Hrvata u BiH je nešto što je prepoznato od strane svih važnih međunarodnih čimbenika, ali i političkih predstavnika druga dva konstitutivna naroda u BiH. To je problem koji mora biti riješen, između ostalog, jer je i jedan od temelja identiteta Bosne i Hercegovine. Jednakopravnost konstitutivnih naroda je i pretpostavka stabilnosti političkog sustava, njegove efikasnosti i funkcionalnosti. Bosna i Hercegovina je država tri ravnopravna konstitutivna naroda i svih svojih građana i mislim da treba pronaći dobru mjeru za sustav koji će podjednako poštivati i kolektivna i individualna prava. Hrvati su integralni dio bosanskohercegovačke povijesti, a siguran sam i konstruktivan dio njezine budućnosti - ali moraju imati ista prava i iste šanse kao i ostali.
Međutim, ono što tražimo za Hrvate želimo i da imaju svi drugi - posebno u onim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati većina, treba da budu primjer poštivanja drugog i drugačijeg. Treba se ponašati prema drugima onako kako biste htjeli da se drugi ponašaju prema vama. Zatvorena društva, društva koja žive u svojim mitološkim bunkerima, nemaju puno šanse u modernom svijetu.
Plašenje ljudi dozivanjem sukoba iz ratova samo pokazuje da su ti koji to rade izgubili svaki drugi sadržaj ili ga uopće nisu ni imali
NN: Kako vidite rješenje problema ravnopravnosti Hrvata u BiH?
JOSIPOVIĆ: Prije svega, poštivanjem osnovnog demokratskog načela da neku grupu u političkom smislu predstavljaju oni koji su dobili većinsku podršku birača iz te grupe - samo birači imaju pravo reći tko će ih predstavljati. To je nešto što bi trebalo da se podrazumijeva. Također, postoji niz mogućnosti da se manjim intervencijama u postojeće zakonodavstvo osigura ravnopravnost zastupanja i predstavljanja u onim institutima koji štite ravnopravnost tj. nacionalni interes grupe. Međutim, ta rješenja, vjerojatno uz pomoć međunarodne zajednice, trebaju riješiti ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini. Oni će snositi posljedice, u dobrom ili lošem smislu, i samo su oni ti koji mogu i smiju o tome odlučivati. Ono što je nama temeljno važno jest da je Bosna i Hercegovina stabilna i da je institucionalno dovoljno kapacitirana da u budućnosti može postati dijelom Europske unije. Rješenje ravnopravnosti Hrvata, ali i Srba i Bošnjaka u svakom dijelu Bosne i Hercegovine, dio je te stabilnosti.
NN: Da li mislite da bi eventualna promjena partija na vlasti u Hrvatskoj mogla donijeti promjenu politike prema Bosni i Hercegovini?
JOSIPOVIĆ: Ne. Pitanja stabilnosti Bosne i Hercegovine, poštivanja njene suverenosti i teritorijalnog integriteta, podrška razvoju i briga za opstanak Hrvata kao konstitutivnog naroda pitanja su od nacionalnog interesa, a ne stranačke teme. Bosna i Hercegovina je za Hrvatsku iznimno važan susjed i sve su stranke toga svjesne.
NN: Smatrate li da će ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju još više Hrvata iz BiH iseliti, što će politički značiti da odnosi u BiH moraju biti riješeni na liniji Banjaluka - Sarajevo?
JOSIPOVIĆ: Ne mislim da će iseliti - objektivno za to nema razloga, imat će potpunu slobodu kretanja, a pogranični krajevi će ulaskom Hrvatske u EU samo dobiti na značenju, posebno gospodarski. Hrvati jesu, i ostat će, jedan od tri konstitutivna naroda koji između sebe treba da pronađu ravnotežu koju ne bi trebalo izmišljati ili uvoziti. Hrvati, Bošnjaci i Srbi su u prošlosti tu ravnotežu nalazili, treba se samo sjetiti njenih boljih strana.
NN: Iz određenim sarajevskih političkih i medijskih krugova prema Vama je vođena jedna vrsta hajke zbog stavova koje ste iznosili o položaju Hrvata u BiH. Da li danas osjećatu tu istu vrstu pritiska ili je on smanjen nakon formiranja vlasti u Federaciji?
JOSIPOVIĆ: Taj pritisak, koji je dolazio iz uskog kruga politike u BiH, srećom, kratko je trajao. Mislim da je, prije svega, bio rezultat jednog, usuđujem se reći, ograničenog, a u svakom slučaju ograničavajućeg političkog stava "ili si sa mnom ili si protiv mene". To je besmisleno i kontraproduktivno. Najvažnije, i u Hrvatskoj i u BiH građani su prepoznali o čemu je riječ i nije došlo do remećenja odnosa naših zemalja, a ni mojih odnosa s političkim liderima u BiH. Posebno ističem kako su neki od najistaknutijih političara Bošnjaka jasno prepoznali o čemu se radi i čvrsto podržali nastavak politike pomirenja i suradnje, umjesto politike ishitrene konfrontacije. Kao predsjednik Hrvatske želim podjednako dobro komunicirati sa svim narodima i građanima Bosne i Hercegovine, bilo da su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati ili sebi biraju neki drugi identitet. Određeni mediji jesu imali neke čudne i potpuno pogrešne interpretacije nekih mojih izjava i susreta s predsjednikom Tadićem. Ali, njihova namjera je bila vrlo jasna: neutralizirati mogućnost da susjedi, koji imaju legitiman interes u održanju stabilnosti Bosne i Hercegovine, imaju svoje mišljenje. Izrazito vodim računa da ono što govorimo ili radimo ni na koji način ne bude ni blizu uplitanju u unutarnja pitanja druge države. Ali kako Hrvatska ima odgovornost prema Bosni i Hercegovini, tako i Bosna i Hercegovina ima odgovornost prema Hrvatskoj. Moramo biti u stanju konstruktivno razgovarati o problemima koje imamo.
Došao sam u Sarajevo, u parlament Bosne i Hercegovine, i jasno rekao da mi je žao zbog grešaka koje su počinjene u ime moga naroda i Republike Hrvatske, zbog čega su me neki u Hrvatskoj htjeli i opozvati s mjesta predsjednika. Međutim, to ne znači da nemamo pravo na mišljenje o položaju Hrvata u BiH i da nemamo pravo reći što mislimo. Ako to pravo imaju sve zemlje Europe, SAD, Turska - zašto ga ne bi imala i Hrvatska, čija stabilnost direktno ovisi o stabilnosti Bosne i Hercegovine? Kao što i Bosna i Hercegovina ima pravo reći što misli o Hrvatskoj i tražiti da se riješe neki problemi koji postoje između nas, od imovinskih do infrastrukturnih. Moram reći da sam vrlo zadovoljan odnosima koje imam sa svim političarima u BiH, posebice članovima Predsjedništva. Imamo vrlo otvoren odnos i razgovaramo o međusobnim odnosima na način na koji se to prije nije činilo. Isto tako, i mailom kontaktiram s građanima BiH svih nacionalnosti koji mi se javljaju s prijedlozima, pohvalama, ali i kritikama. Ti su mi kontakti dragocjeni. Često se zaboravlja da u Hrvatskoj ima mnogo ljudi porijeklom iz BiH, ne samo Hrvata, već i Bošnjaka i Srba. Oni daju ogroman doprinos demokratskom i svakom drugom razvoju Hrvatske, a svojim kulturnim vrijednostima obogaćuju Hrvatsku. A kada je riječ o odnosima naših država, budite sigurni da će Hrvatska, i ja osobno, Bosni i Hercegovini biti najuporniji i najvažniji saveznik na putu priključenja Europskoj uniji.
Hrvati su integralni dio bosanskohercegovačke povijesti, a siguran sam i konstruktivan dio njezine budućnosti - ali moraju imati ista prava i iste šanse kao i ostali
NN: Postignut je dogovor o uspostavi novih vlada Srednjobosanskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona. Da li to vidite kao neke znakove mogućeg dogovora i za Savjet ministara?
JOSIPOVIĆ: Da, s radošću sam primio vijest da je postignut dogovor o formiranju ove dvije kantonalne vlade. To jasno pokazuje da postoji kapacitet i politička volja da se isto tako, dogovorom nadam se, uskoro dođe do novog sastava Vijeća ministara. Bosna i Hercegovina ne smije gubiti vrijeme, jer svi ostali oko nje se kreću - nitko u okruženju ne želi da dođemo u situaciju da Bosna i Hercegovina toliko zaostane u harmonizaciji sa standardima EU da to značajno oteža komunikaciju, prije svega gospodarskih subjekata.
NN: Hrvatska bi za godinu i po trebalo da postane punopravna članica Evropske unije. U Bosni i Hercegovini postoje strahovi da će se to negativno odraziti na ekonomske odnose, tj. na ekonomiju Bosne i Hercegovine. Šta mislite o tome?
JOSIPOVIĆ: Upravo na to sam i mislio u prethodnom odgovoru: granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine će vrlo brzo postati vanjska granica Europske unije - to je objektivno velika šansa za razvoj Bosne i Hercegovine jer postaje prvi susjedni teritorij na koji se može prenositi proizvodnja iz zemalja EU i bilo bi tragično da BiH, zbog političke i posljedično administrative sporosti ili nekapacitiranosti ne iskoristi tu šansu.
Ako proizvodi, posebno prehrambeni, ne budu po standardu odgovarali onome što EU traži, niz proizvođača iz BiH će izgubiti dio tržišta. To se ne smije dogoditi. Siguran sam da vodeći ljudi BiH razumiju važnost ubrzanja procesa harmonizacije sa standardima Europske unije. Treba imati na umu da će eventualni problemi prestati biti dio samo odnosa Hrvatske i BiH i da će se rješavati i na relaciji Europska unija - Bosna i Hercegovina.
Osjećam se dobrodošlim u RS
NN: Kada planirate ponovo posjetiti BiH, odnosno Republiku Srpsku, gdje ste veoma dobrodošao gost?
JOSIPOVIĆ: Svaki se put iznova istinski veselim dolasku, uvijek naiđem na izrazitu dobrodošlicu i to me ispunjava zadovoljstvom i optimizmom da u regiji zaista trajno možemo kreirati prostor mira i suradnje. Veseli me to da obični ljudi žele živjeti normalno i u miru, da žele biti dobri susjedi i da mi daju toliku podršku u mojim nastojanjima.
Moj prvi dolazak u Republiku Srpsku, od Dervente, preko Prijedora i Kozarca, do Banjaluke zauvijek ću zapamtiti kao jedan od dana u kojima sam osjetio da je to što zajedno radimo vrijedno svakog truda, da ljudi žele izaći iz svojih strahova, samo im treba pružiti ruku. Uspjeh u tom nastojanju nije pravocrtna linija, ima i kraćih prekida, poneki korak natrag, ali mislim da je pravac jasan i da, bez obzira na ponekad neprimjerenu retoriku dnevne politike, ipak idemo naprijed.

Uz kavu, na terasi „kod Dike", prošlog ljeta, prilično razočarani postupcima i politikama, svih hrvatskih stranaka i političara, pitali smo se: ima li među Hrvatima političara,za kojeg bi smo mogli reći da ga ne prati nikakva afera, da je čestit čovjek, i da se istinski zalaže za ostvarenje jednakopravnosti Hrvata u BiH.
- Ima li takvog, upita kolega, a mi ostali gotovo u isto vrijeme izgovorismo: Ima, Živko Budimir.

Piše: Milan Šutalo, Dnevnik.ba

Nitko od nas nije znao ništa, što bi ga diskreditiralo ni kao čovjeka ni kao političara. Kao zastupnik u Gradskom vijeću Mostara stekao je veliki ugled ustrajno ukazujući na nepravedni nametnuti Statut Grada Mostara kojim jedan bošnjački vrijedi kao 4 hrvatska glasa, organizirao peticiju za ukidanje Statuta i izjednačavanje prava svih građana Mostara. U kampanji je Budimirov slogan bio: Neću izdat ja. Zahvaljujući onom što je govorio i kako se ponašao Budimir je jedini HSP-ovac koji je izabran u Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije.

Na jučerašnjoj press konferenciji u Mostaru čovjek koji izgledom liči na tog našeg Budimira okrivio je pojedine tiskovne i internesteke medije za neugodnost koju je doživio na svadbi sestričine svog stranačkog kolege Željka Asića. Asića je uz ostale pretukao mladoženja, dakle, suprug njegove sestričine, a Budimiru je smrću prijetio stari svat. I sve to, po Budimiru i njegovom stranačkom šefu Jurišiću stoga, što je Večerenji list, i drugi tiskovni i internetski mediji stvorili „ozračje linča". To ozračje linča Večernji list je po Budimiru stvarao pišući kako je on nezakoniti predsjednik Federacije i kako sadašnja vlast nema legitimitet Hrvata, kao je on izdao hrvatske nacionalne interese, što on s gnušanjem odbacuje.

Ja, kaže lik koji izgleda kao Budimir, nisam ni imao priliku izdati hrvatske nacionalne interese".

Istine radi, valja podsjetiti, kako ni Večernji list, a ni drugi hrvatski mediji, koji ne objavlju plaćene platformaške pamflete, Budimira, i Vladu Federacije nisu proglasili nezakonitom, već je to učinila jedino nadležna institucija za provođenje izbornog procesa- Središnje izborno povjerenstvo, u čijoj je domeni provođenje, ne samo neposrednih, već i posrednih izbora- izbora; izaslanika u Domove naroda, i izbor predsjednika i potpredsjednika F BiH. Oni SIP, su, dakle, sukladno Izbornom zakonu utvrdili da su predsjednik i potpredsjednik F BiH nezakonito izabrani, te su poništili njihov izbor.

Tu je odluku SIP-a u pravosnažno trebao potvrditi ili osporiti Sud BiH, ali je visoki predstavnik Valentin Inzko, odluku SIP-a suspendirao, i time ifunkcioniranje pravnog poretka u zemlji. Po čijem nalogu nije pouzdano utvrđeno, a u čijem interesu nije teško zaključiti. Dakle, ako je korištenja pridjeva nezakoniti i neligitmni huškačka metoda kojom se stvara ozračje linča, onda je krivac za premlaćivanje Asića i upućivanje prijetlji Budimiru SIP, a ne mediji koji se pozivaju na odluke SIP-a, pa bi Pravaši trebali tužiti tu državnu instituciju. Naime, do takvog zaključka dovodi Budimirove i Jurišićeve nebulozne tvrdnje.

Drugi element kojim Večernjak i drugi mediji, prema Budimiru stvararaju ozračje linča je što Pravaše smatraju strankom koja nema mandat predstavljati Hrvate. Veli Jurišić, kako Večernjak krivotvori izborne rezultate u korist HDZ-a. Koalicija dva HDZ-a u županijskim skupštinama, federalnom i bh parlamentu ima ukupno 68 zastupnika, a Pravaši 8 zastupnika. To su podatci Središnjeg izbornog povjerenstva. Ako je 8 više od 68 onda je epitet nelegitimni uistinu neopravdan. Naravno postoji još niz podataka kojim se empirijski može dokazati, da Platformaši zajedno nemaju više od 15 posto glasova hrvatskih birača.

Nek ih imaju i 40 posto opet nemaju legitimitet predstavljati Hrvate. Budući je BiH po Ustavu zemlja tri suverena i konstitutivna naroda ( i ostalih), poštivanje konstitutivnosti i suverenosti tih naroda podrazumjeva da je predstavnik građana hrvatske nacionalnosti, ona stranka ili koalicija koja osvoji 50 posto plus jedan glas hrvatskih birača. Vlast formirana dakle, bez predstavnika jednog konstitutivnog naroda, u ovom slučaju hrvatskog je i neustavna i nehrvatska, da ne kažemo, ili zašto da ne kažemo, antihrvatska.

Budimiru smeta što ga se naziva izdajnikom, jer on kaže, za razliku od nekih drugih nije imao priliku izdati hrvatske interese. Parapredsjednik očito ima amneziju, ne sjeća se što se dogodilo 17. ožujka. Ne sjeća se da je tada izabran za predsjednika F BiH, kako je utvrdio SIP, nezakonito, i protivno volji većine hrvatskih, a uz podršku većine bošnjačkih zastupnika. On je dakle, izraz volje bošnjačke većine, suprotno volji većine hrvatskih zastupnika. Nametnut ,dakle, od Bošnjaka i OHR-a koji je legitimirao državni udar kojim je on zasjeo u fotelju predsjednika F BiH.

Budimir je tada imao priliku ne izdati. Lagumdžiji i Tihiću koji su Pravašima ponudili da popune hrvatske pozicije reći: Hvala, ali mi nismo dobili mandat hrvatskih birača na izborima da ih zastupamo u vlasti. HDZ BiH, pravda se Budimir, nije htio da HSP bude dio hrvatske koalicije. Ako je to i točno, politički korektan potez Prvaša bi bio: M, nemamo mandat predstavljati Hrvate, a kako HDZ ne želi s nama koalirati mi odlazimo u oporbu. Umjesto toga Pravaši su, omamljeni vlašću, zaluđeni mogućnošću koja im se pružila da njihovi ljudi budu ministri, predsjednici ,direktori javnih poduzeća, gdje se vrti ogromna lova, pristali sudjelovati u prevratu kojim je hrvatsko-boišnjačka Federecija BiH pretvorena u bošnjački entitet. Istovremeno, napadajući one koji nisu pristali prihvatiti vlast, prodajući jednu hrvatsku poziciju u Vladi F BiH.

Budimir kao najveće postignuće takve vlasti ističe kako na Vladi F BiH nema preglasavanja. Pa kako će ga i biti kad su Hrvati preglasani(majorizirani) 17. ožujka. Koga će se preglasavati u Vladi u kojoj ne sjede predstavnici Hrvata, već Hrvati koji su u tu vladu izabrani voljom bošnjačke većine. Pa neće valjda Bošnjaci preglasavati, svoje izabranike, svoje predstavnike.Obećava Budimir borbu za jednakopravnost i popravljanje položaja Hrvata u BiH, nakon što je uz svoje stranačke kolege sudjelovao u gaženju izborne volje svog naroda. Poziciju Hrvata Pravaši su tim činom pogoršali, a ne popravili.

Budimir, Jurišić, Asić i kompanija i njihovi medijski trabanti koji ne shvaćaju ovako jednostavne, i djeci razumljive činjenice, ili su gluhi, ili glupi, ili pokvareni. Gluhi nisu, jer reagiraju na zvukove, govor.

Mediji koji pišu u skladu s činjenicama, kritizirajući njihovu politiku i postupke Budimir Jurišić i kompanija nazivaju huškačkim, prijete im sudovima i pozivaju nadležne institucije da sankcioniraju takvo „kazneno djelo". Čini se kako su se Pravaši, uz podršku svojim Platformaških partnera, i njihovih tužitelja, konačno odlučili obračunaju s tim činjenicama, koje se ponašaju krajnje huškački, diskreditiraju ih i stvarajuju ozračje linča, čak i među njihovim najbližima. Drugog izbora, izgleda, nemaju.