Darijana Filipović, kandidatkinja HDZ-a BiH za hrvatskoga člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i dopredsjednica HDZ-a BiH, u intervjuu za Večernji list govori o ključnim političkim pitanjima uoči Općih izbora 4. listopada, ravnopravnosti hrvatskoga naroda i legitimnom predstavljanju, ustavnoj i izbornoj reformi, europskom putu Bosne i Hercegovine te gospodarskim, socijalnim i vanjskopolitičkim prioritetima.
Filipović se osvrnula i na suradnju s Republikom Hrvatskom i međunarodnim partnerima, posjet Washingtonu te prioritete koje bi zastupala kao članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Intervju Večernjeg lista prenosimo u cijelosti.
Ne tražimo privilegij, nego ravnopravnost. Želim da nakon izbora političku snagu usmjerimo na posao, zdravstvo, škole, sigurnost i budućnost ljudi u BiH
Kampanja za Opće izbore u BiH koji se održavaju 4. listopada počela je prije nekoliko dana. Kandidati od ranije poznati, strategije otkrivene, slogani predstavljeni... Kandidatkinja HDZ-a BiH, najveće hrvatske stranke, za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH u intervjuu govori o izbornoj utrci, borbi za ravnopravnost, važnosti legitimnog predstavljanja, razvoju zemlje, mladima... budućnosti BiH.
Bosna i Hercegovina ulazi u još jedne opće izbore s gotovo istim političkim prijeporima koji je prate godinama. Koji su, prema vašem mišljenju, ključni problemi države koji se nakon 4. listopada moraju početi rješavati ako želimo izbjeći nove zastoje, blokade i političke krize te omogućiti napredak zemlje?
Prioritetna zadaća svih nas treba biti stabilizacija situacije i odnosa unutar Bosne i Hercegovine. Kada se ljudi i narodi osjećaju poštovano i sigurno u svojim pravima, postoji prostor za povjerenje. Kada postoji povjerenje, postoji i stabilnost. A tek stabilna zemlja može ozbiljno razgovarati o razvoju, investicijama i budućnosti svojih ljudi. Preduvjet za sve je, dakle, poštivanje izborne volje sva tri konstitutivna naroda, a potom i otklanjanje svih zapreka na našem europskom putu kao strateškom cilju. Na principima ravnopravnosti naroda moramo postići minimum suglasnosti o pitanjima koja se tiču svih nas i upravo je uspostava nove vlasti dobra prilika za to. Trebamo učiniti sve da odmah nakon izbora u listopadu dobijemo funkcionalne institucije, ojačamo međusobno povjerenje i ubrzamo integraciju BiH u Europsku uniju. Umjesto priče o problemima trebamo stvarati i nuditi rješenja. Svaki početak je prilika pa to vrijedi i za ove izbore.
Daytonski mirovni sporazum zaustavio je rat i postavio temelje današnje BiH, ali već dugo slušamo kako postojeći sustav nije dovoljno funkcionalan. Treba li Bosni i Hercegovini ustavna reforma i, ako treba, u kojem smjeru bi ona po vama trebala ići?
Potrebu za ustavnom reformom trebamo svi u BiH prepoznati i željeti. Ona mora i može biti jedino rezultat unutarnjeg političkog dogovora i konsenzusa. Naravno, ni ja osobno ni hrvatski politički predstavnici u BiH koje predvodi HDZ BiH nismo zadovoljni postojećim ustavnim rješenjima. Poglavito jer se neka od njih konstantno koriste za uskraćivanje i oduzimanje prava Hrvatima kao najmalobrojnijem narodu u BiH. Stoga je i naša borba za ravnopravnost ujedno poziv na poboljšanje svih politika, zakona i propisa, od Ustava kao najvišeg akta do pojedinačnih odluka i praksi. Ustavna reforma, ako bi do nje došlo, morala bi ići u pravcu jačanja nacionalne ravnopravnosti i izgradnje funkcionalne države koju će svi osjećati podjednako svojom. Pri tomu naglašavam da društvene različitosti i njihovo odgovarajuće uređenje kroz Ustav i izborno zakonodavstvo ne predstavljaju produbljivanje podjela, nego su upravo važan preduvjet za izgradnju funkcionalnije, stabilnije i dugoročno održive BiH. Mi se zalažemo za racionalnije uređenu državu, ustrojenu u skladu s načelima federalizma i konsocijacijske demokracije uz dosljednu operacionalizaciju temeljnog načela iz preambule Daytonskog ustava o konstitutivnosti naroda. Nastavit ćemo se dosljedno zalagati za izvorna ustavna načela, a to znači i odlučno suprotstavljanje svim inicijativama koje za cilj ili posljedicu imaju dekonstituiranje hrvatskoga naroda u BiH. Odlučno ćemo se protiviti modelima lažnog “građanskog univerzalizma”, koji se u praksi često očituju kao oblik nacionalizma najbrojnijeg naroda.
Jedno od pitanja koje godinama opterećuje odnose u Federaciji BiH jest izborno zakonodavstvo, odnosno odnos između načela legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda i građanskog načela. Vidite li prostor za kompromis koji bi mogao biti prihvatljiv Hrvatima, Bošnjacima i Srbima i što bi on konkretno podrazumijevao?
Predugo dokazujemo nešto što bi u svakoj demokraciji trebalo biti normalno – da hrvatski glas vrijedi jednako. Hrvatski narod mora imati jednaka politička prava kao druga dva konstitutivna naroda i pravo slobodno izabrati svoje legitimne predstavnike. Ne tražimo privilegij. Tražimo ono što nam pripada. Tu političku borbu moramo dobiti i učiniti da ravnopravnost konačno postane standard. Legitimno predstavljanje je ključ stabilnosti i budućnosti BiH, a ne politički pamflet, kako to neki žele prikazati. Zato hrvatski politički predstavnici u vlasti svih ovih godina uporno inzistiraju na rješavanju ovog važnog pitanja. U nekoliko smo navrata, uz pomoć međunarodnih prijatelja, bili blizu rješenja za izbornu reformu kojom bi se skinuo jedan veliki teret s međunacionalnih odnosa u BiH. Nažalost, nedostajalo je malo političke hrabrosti i volje da se ti procesi dovedu do kraja. No ne smijemo i ne možemo odustati jer bez nacionalne ravnopravnosti kroz legitimno predstavljanje nema stabilizacije odnosa u BiH. Ali, ponavljam, ni budućnosti. Od naših partnera očekujemo da prihvate ono što je Ustav BiH predvidio, a to su Predsjedništvo BiH i domovi naroda na državnoj i federalnoj razini kao institucije vlasti u kojima se osigurava i štiti legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda.
Građanima su političke i nacionalne teme važne, ali ih možda još neposrednije pogađaju cijene, plaće, mirovine, odlazak mladih i nedostatak radne snage. Što bi, prema vašem mišljenju, trebali biti ključni gospodarski i socijalni prioriteti Bosne i Hercegovine u razdoblju od 2026. do 2030. godine i što s pozicije člana Predsjedništva možete učiniti kako biste pomogli njihovu ostvarivanju?
Ljudi od politike s pravom očekuju rezultat koji mogu osjetiti u vlastitom životu. Koliko čekaju liječnika. Mogu li dostojanstveno živjeti od svoga rada. Kakvu mirovinu imaju njihovi roditelji. Imaju li njihova djeca kvalitetnu školu i priliku za posao. Može li mlada obitelj planirati budućnost ovdje. To su pitanja na koja politika mora davati konkretne odgovore. Jasno je kako ta pitanja konkretno nisu u nadležnosti Predsjedništva BiH, ali to ne znači da kao članica Predsjedništva ne mogu i neću inicirati, nastojati pomoći ili potaknuti neka rješenja. Mnoga od pitanja koja ste pobrojali u nadležnosti su entiteta i županija pa i lokalne razine vlasti. Neću se libiti koristiti svoj utjecaj da ohrabrim i potičem konkretna rješenja osluškujući što naše ljude tišti. Zato i ističem da je vrijeme da ravnopravnost hrvatskog naroda konačno postane standard i da svu svoju političku snagu možemo usmjeriti na ono zbog čega ljudi ostaju ovdje: posao, zdravstvo, škole, sigurnost i budućnost naše djece. Branitelji su sačuvali naš životni prostor, a obveza moje generacije je osigurati uvjete da ljudi na tom prostoru žele ostati, stvarati, raditi i zasnivati obitelji. Svako mjesto u kojem ljudi mogu ostati živjeti, raditi i podizati svoju djecu pobjeda je za cijeli hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Ekonomist sam po struci i to mi je profesionalni interes. Svjesna sam da je za ostanak mladih, socijalnu i mirovinsku politiku potrebno jako i razvijeno domaće gospodarstvo. Kao članica Predsjedništva na gospodarstvo mogu djelovati kroz međunarodnu suradnju i kroz stvaranje povoljnijeg okruženja unutar BiH. Sa svojim timom pokrenut ću niz novih inicijativa koje se tiču razvoja i jačanja domaćeg gospodarstva. Ali to ću raditi s vladama koje će biti formirane nakon izbora jer želim da se sve radi po pravilima i s onima koji za njih imaju nadležnost.
Bosna i Hercegovina formalno je na europskom putu, ali proces napreduje sporije nego što bi mnogi željeli. Gdje vidite najveću domaću odgovornost za taj zastoj i što je realno moguće napraviti u iduće četiri godine kako bi članstvo u Europskoj uniji bilo konkretizirano?
Ako doista želimo biti dio europske obitelji, kao što svi tvrdimo, trebamo djelovati u tom pravcu i odgovornost je na svima nama. Hrvatska politika u BiH tu je najkonkretnija bila i proteklih godina, a bit će i ubuduće. Predvodili smo i predvodimo europski put BiH i to jasno i konkretno, ne deklarativno kao neki. Skoro svi dosadašnji rezultati u procesu europskih integracija ostvareni su zahvaljujući kadrovima i politikama HDZ-a. Neki drugi kalkuliraju na tom putu. Za nas članstvo BiH u EU nema alternativu i nismo europski put koristili za unutarnje političke igre. Mi kao demokršćanska stranka živimo europske vrijednosti, pokazujemo to i kroz članstvo u EPP-u, blisku suradnju s Vladom Republike Hrvatske koja je najveći zagovornik europske budućnosti BiH na međunarodnoj sceni. Osobno ću i kao članica Predsjedništva BiH inzistirati na što bržem ispunjavanju uvjeta za članstvo jer to je naša generacijska zadaća. Znam da ima i onih kojima to ne odgovara jer u europskoj BiH nema mjesta kršenju i uzurpaciji tuđih prava, zloporabi propisa i institucija.
Svijet ulazi u razdoblje sve većih geopolitičkih potresa – rat u Ukrajini traje, odnosi SAD-a i Europe se mijenjaju, a sukobi Izraela, Irana i SAD-a te kriza oko Hormuškog tjesnaca pokazuju koliko se sigurnosne krize brzo prelijevaju i na gospodarstvo i cijene energenata. Gdje u takvim okolnostima treba biti pozicionirana Bosna i Hercegovina i može li voditi ozbiljnu vanjsku politiku dok o ključnim svjetskim pitanjima unutar zemlje često nema ni minimuma konsenzusa?
Mi kulturološki, geografski i geopolitički pripadamo Zapadu, a činjenica da je strateški cilj BiH članstvo u EU jasno govori da i našu vanjsku politiku trebamo usklađivati s europskom. Bosna i Hercegovina, kao europsko društvo, mora biti u potpunosti, isključivo i trajno usidrena u zapadnim tekovinama te pripadajućim vrijednostima i prioritetima njihova djelovanja. To ne isključuje suradnju sa svim drugim važnim čimbenicima u današnjem svijetu. Dakako, svjesni smo i naše realne snage i uloge i upravo to nas treba motivirati da se dogovaramo i tražimo minimum suglasnosti o ključnim vanjskopolitičkim temama. Svjedoci smo da to danas nije slučaj i zbog toga ću kao članica Predsjedništva BiH imati jasan stav o svakom vanjskopolitičkom pitanju, ali istodobno tragati za dogovorom i konsenzusom koji ovo tijelo kolektivne vlasti mora imati. Ipak, važno je istaknuti da se sigurnost BiH ne može promatrati samostalno od njezina šireg regionalnog, europskog i globalnog prostora. Poštujući potrebu postizanja unutarnjeg konsenzusa o konačnoj odluci pridruživanja Sjevernoatlantskom savezu, članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u ostaje prioritetni cilj HDZ-a BiH i mene osobno, uz istodobno i potpuno usuglašavanje s vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a. Kroz dugogodišnju prisutnost i suradnju u BiH NATO je značajno pridonio izgradnji nadležnih institucija, osobito Oružanih snaga BiH. Taj se doprinos posebno očituje kroz stalni razvoj i unaprjeđenje interoperabilnosti s NATO-om u vojnim i obrambenim područjima. U konačnici, zašto ne reći i da je nama kao Hrvatima u BiH važno biti pod istim sigurnosnim kišobranom s Hrvatskom. To je ono što nam osigurava NATO savez kao i dalje najpoželjniji političko-vojni, pa time i sigurnosni savez na svijetu.
Jeste li zato pred sami početak predizborne kampanje putovali baš u Washington? Je li to poruka biračima, ali i drugim političkim akterima u BiH kakvu politiku planirate provoditi kao članica Predsjedništva BiH?
Moja odgovornost i obveza je konkretnim susretima i kontaktima na međunarodnoj sceni raditi na ispunjenju ciljeva koje promoviramo. U tom svjetlu treba promatrati i moj odlazak u Washington i važne razgovore koje sam imala tamo. Od Bijele kuće preko State Departmenta do Ministarstva energetike imala sam prigodu prezentirati što hrvatski narod u BiH želi i što očekuje. Nažalost, zbog dugogodišnje uzurpacije hrvatske pozicije u Predsjedništvu BiH, a time i u diplomatskoj mreži, moramo tražiti načine kako da se naš glas čuje na važnim svjetskim adresama, posebno na Zapadu prema kojem smo strateški orijentirani. Sa zadovoljstvom mogu kazati da smo kao predvodnici hrvatske politike u BiH uspostavili snažnu suradnju i partnerstvo s Vladom Republike Hrvatske, premijerom Andrejom Plenkovićem i svim ministrima. Rezultati te suradnje vidljivi su na terenu, u kvaliteti života naših ljudi, ali i u našem međunarodnom pozicioniranju. Ta suradnja ostaje naš prioritet, ali partnerski odnos gradimo i s EU-om i SAD-om i zato ovaj posjet Washingtonu ima itekako veliki značaj i težinu.
Predsjedništvo BiH u proteklim je mandatima često bilo mjesto dubokih političkih neslaganja i sukoba. Ako budete izabrani, kako zamišljate suradnju s druga dva člana Predsjedništva i postoji li minimum pitanja oko kojih bi, bez obzira na političke i nacionalne razlike, troje članova moralo moći postići dogovor?
Predsjedništvo je danas prostor sukoba. Zato ga izvana ljudi i međunarodna javnost i gledaju i doživljavaju kao prostor za svađe, preglasavanja, rušenje ugleda zemlje. Moj dolazak znači ravnotežu u instituciji koja je na vrhu ovog sustava. A institucija koja radi može biti akter. Stoga sam spremna pružiti ruku i napraviti prvi korak prema kolegama koji budu predstavljali bošnjački i srpski narod u Predsjedništvu. U svojoj dosadašnjoj političkoj karijeri uvijek sam bila zagovornik dogovora i suradnje. Mislim nastaviti tim putem. U Predsjedništvu treba biti netko tko poznaje sustav vlasti u Bosni i Hercegovini i tko ima međunarodno iskustvo. Jedno bez drugoga ne radi. Ja znam kome se u ovoj državi obraća i znam kako se to isto pitanje otvara vani. Zato mogu ubrzati ono što drugi mogu samo najaviti. Spremna sam uložiti svoje znanje i energiju kako bi Predsjedništvo BiH govorilo jednim glasom. Ono gdje ne želim praviti ustupke je poštivanje prava i interesa hrvatskog naroda koji me izabrao na tu dužnost. To nije u koliziji s politikom dogovora i suradnje. Očekujem da kolege u Predsjedništvu to poštuju i da, sukladno nadležnostima koje nam je Ustav odredio, radimo na kreiranju i provedbi usuglašene vanjske politike, obrambene i monetarne politike. Ne želim precijeniti, ali ni podcijeniti ulogu i poziciju Predsjedništva. Jer vanjska politika nije samo ono što se događa u velikim dvoranama. Priznavanje diploma je vanjska politika. Suradnja u zdravstvu je vanjska politika. Ono s čime se čovjek susretne kad prijeđe granicu je vanjska politika. Ja ću tako pristupati našim ustavnim obvezama. Također, imenovanjem veleposlanika planiram vratiti ravnotežu u diplomatsko-konzularnu mrežu, ali i stručnost. Ondje treba raditi netko tko taj posao zna. To je prigoda za nove, energične i mlade ljude, ali i za one s velikim iskustvom koje može koristiti svima.
Ako nakon izbora ostvarite uspjeh i pobijedite u utrci za Predsjedništvo, po čemu biste željeli da birači za četiri godine mjere vaš rezultat?
Željela bih da ga mjere po odgovornosti, dosljednosti da se čuje i brani hrvatski glas i iskazanoj spremnosti za dogovor s drugima u interesu cijele BiH. U svim oblastima u nadležnosti Predsjedništva BiH postoji puno prostora za napredak i četiri godine su dovoljan vremenski rok da se to uradi. Voljela bih da mogu pokazati stvari koje prije mog mandata nisu postojale, a nakon njega postoje. Prigode koje smo otvorili. Projekte koje smo pokrenuli. Odnose koje smo izgradili. Probleme koje smo uspjeli riješiti. Funkcije i mandati su prolazni, ali ono što iza njih ostane puno je važnije – za ono što vrijedi!
Izvor: Večernji list